Događaj Žuti šešir na Lavaredo Ultra Trail-u


2018-06-22


S obzirom da smo do sada pisali izvještaje i o minornim utrkama, ne bi bilo u redu ne napisati nešto opširniji tekst o ovogodišnjem Lavaredo Ultra Trail-u - jednoj od najatraktivnijih trail utrka u Europi.


Sve je počelo još prije godinu dana, kada smo Petar, Dario i ja skužili da imamo dovoljno ITRA (International Trail Running Association) bodova i da sada možemo birati na koju ćemo ozbiljniju trku 2018. godine. Naime, za pristupiti ovakvoj trci moraš imati bodove koji se prikupljaju na drugim trail utrkama i koji se evidentiraju na i-tra.org pod tvojim imenom. Osim toga, utrka je limitirana na 1500 sudionika (+ nešto VIP trkača) tako da ti ni bodovi ne garantiraju upad, nego se metodom lutrije izvlače sretnici koji će dobiti priliku platiti kotizaciju (od 125 eura) i sudjelovati na trci. Za 2018. bilo je oko 3000 prijavljenih, tako da je gotovo pola njih otpalo na lutriji već prije nego su startali. Lavaredo ultra trail trči se 120 kilometara sa 5800 metara visinske razlike. Cestovni trkači, pa i oni koji trče ultramaratone možda si teško mogu predočiti ovu visinsku razliku, no ukratko rečeno – brutalna je. Moglo bi se reći da je to cca više od 2 uspona na Triglav i to ne s nekog planinarskog doma, već s morske razine (od 0 m n/v) i nazad dolje. Ili u domaćoj verziji – 3 puta na vrh Biokova s plaže u Makarskoj i natrag! Start i finish trke su u Cortini D' Ampezzo u Italiji, na obroncima prekrasnih Dolomita, točnije na 1250 metara nadmorske visine. Staza je više ili manje kružna i prolazi kroz šume, doline, pokraj planinskih jezera, preko potoka, snježnih nanosa i planinskih prijevoja na skoro 2500 metara visine. Startali smo u petak, 22.06. u 23 sata navečer, tako da se prvih 6-7 sati trči po mraku, uz svjetlo čeone lampe, uskom planinarskom stazom, većinom kroz šume. Negdje ujutro (barem ja) stigao sam na pravu visinu od 2333 metra i na planinarski dom Rifugio Auronzo koji se nalazi u blizini spektakularnih i planinarima poznatih vrhova Tre Cime di Lavaredo. Zatim slijedi dugačko spuštanje, sve do 66 kilometra i odmorišta Cimbanche gdje je bila glavna okrjepna stanica i gdje smo si u vrećama sa svojim startnim brojevima mogli poslati rezervnu odjeću, hranu, gelove, rehidraciju tj. sve što smo mislili da će nam trebati. Ja sam utrku startao dobrano prehlađen, virozan, sa začepljenim nosom i stalno sam kontao – idem još malo, pa ću onda odustati, ali kako je krajolik bivao sve ljepši i atraktivniji, stalno me vukao da vidim što se krije iza slijedećeg brda, pa sam tako zapravo, malo po malo, od okrjepe do okrjepe i izgurao cijelu trku. Najljepši dio staze po meni kreće negdje od 80 kilometra. Iako je praktički do 90 km konstantan uspon, stazu presijecaju planinski potoci kojih ima prilično, jer se na većim visinama topi snijeg, pa smo na par mjesta jedva preskakali preko vode, a mnogi (manje spretni) su u patikama i do koljena gazili preko hladne vode. Ovdje se nalazi nekoliko simpatičnih drvenih mostova preko dubokih kanjona, okoliš je obrastao grmolikom crnogoricom, a tlo je potpuni kamen, s ogromnim gromadama kamenja i stijenja naokolo. Nakon uspona opet prekrasni vidici, hladan svježi planinski zrak i planinarski domovi na top lokacijama. Kako sam zbog već spomentue prehlade bio nešto sporiji od očekivanja i svog uobičajenog tempa, na 100 kilometara već sam bio u dubokom mraku druge noći i u panici da neću uspjeti završiti trku u limitu. No, počeo sam se nešto bolje osjećati, pa sam zadnjih 20 kilometara (koji su po pričama svima bili tehnički najzahtjevniji) ipak odradio nešto solidnije i uspio sam se dokopati Cortine u 3 sata i 20 minuta ujutro. (limit trke je bio u 5 ujutro!) Dakle, ukupno preko 28 sati! Finisheri Petar i Dario za to su vrijeme već odspavali par sati u autu čekajući me! I zaključno, s obzirom da na trci svake godine otpadne gotovo trećina trkača (ove godine preko 400), što zbog iscrpljenosti, hladnoće, ozljeda ili opće nepripremljenosti, možemo biti super zadovoljni što smo uopće finishirali na ovoj zahtjevnoj dionici i što smo na sreću, prošli bez bilo kakovih ozljeda ili nezgoda. Također, kako smo već pisali, ove smo zime odradili stvarno solidne pripreme (koliko se god to može na Papuku), a hrpu korisnih savjeta vezano uz ovaj konkretan trail dobili smo od trenera Damira Meseca koji je ovu utrku završio već nekoliko puta i kojem iskreno zahvaljujem na svim dobrodošlim informacijama i sugestijama. Dakle ovo je jedna vrhunski organizirana utrka, priroda je nevjerojatna i preporučujem svima koji vole trail i imaju mogućnosti i energije da se okušaju na Lavaredo Ultra Trail-u. T.B.

Promo